VELIKI TREND I PROBLEM: MLADI POSLIJE ŠKOLE ODMAH U KLADIONICU

U javnosti se mnogo priča o ovisnostima o drogama i alkoholu. S njima su upoznati stručnjaci i održavaju se javne tribine. U međuvremenu je velik problem ovisnost o kockanju to jest o igrama na sreću, o kojoj se mnogo manje priča. Nekad u prošlosti skupine kockara su bili kriminalci ili razne druge marginalne skupine društva, a danas se u igrama na sreću okušavaju baš svi. Trend je popularan i među mladima, a mi smo provjerili s psihologom Pinom Tuftanom o čemu se točno radi.

Više od 80 posto maloljetnika barem jednom je sudjelovalo u igrama na sreću, a 42 posto tinejdžera ide svakodnevno u kladionice. Uplaćivanje listića, čekanje rezultata, gubitak ili pobjeda, pa onda sve ponovno. Ovaj začarani krug poznat je mnogim školarcima, a neki od njih stvore patološku ovisnost te na kraju završe i na liječenju. O ovom popularnom trendu među hrvatskim školarcima razgovarali smo s profesorom psihologije Pinom Tuftanom, koji radi u Službi za prevenciju ovisnosti i mentalnog zdravlja u sklopu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko – goranske županije.

Kockanje kao dio odgoja 

Profesor Pino Tuftan je u sklopu Nacionalnog programa prevencije ovisnosti posjetio oko 30 razreda u Primorsko – goranskoj županiji i zaključio kako ne postoji razred u kojem nema maloljetničkog kockanja. - Velik dio problema s kockom odnosi se na srednjoškolce. Jedna četvrtina mladih koji dođu kod mene u Zavod imaju roditelje koji su inicirali svoju djecu da se počnu baviti kockom, kazao nam je profesor. 

U početku djeca idu skupa s roditeljima u kladionicu i slična mjesta, nakon toga roditelji počnu davati djeci listiće i novac za uplatu, a naposlijetku mladi ponukani ovom praksom sami za sebe počnu ulagati novac.

Dobar Zakon koji nitko ne provodi 

Maloljetničko kockanje najizraženije je u kladionicama i automat klubovima, što ne iznenađuje jer se mnoga ova mjesta nalaze u blizini škola. Velik dio tinejdžera aktivan je i na ruletu. - Taj famozni rulet stvara ovisnost o kocki najbrže. U sat i pol igre može biti oko 45 vrtnji u ruletu, igra je takva da non stop stavljate svoj novac, opisao je Tuftan.

Iako je po Zakonu o igrama na sreću u Hrvatskoj igranje pa i prisutstvo maloljetnika u kasinima strogo zabranjeno, mnogi školarci bez ikakvih većih problema ulaze u te prostore i okušavaju svoju sreću. - Ako vlasnici tih prostora ne poštuju zakon, kazna je od 50 do 500 tisuća kuna. Međutim nikad nisam naišao na primjer da je netko zaista i bio kažnjen. Imamo dobar zakon, ali ga se uopće ne držimo i ne provodimo ga, poručio je naš sugovornik.

Zbog nedostatka novca krenu krasti 

Poriv za klađenjem javlja se prilično rano, a problem nastane u trenutku kad mladi izgube kontrolu nad igranjem. - U početku ulažu manje iznose, no to se povećava. Posebno su rizični oni koji dobiju neki novac jer onda osjete unutarnje zadovoljstvo. Kad spojite financijski dobitak i zadovoljstvo, počne se javljati jaka želja za nastavak igre, priča profesor psihologije. 

U jednom trenutku tijekom ovog kockarskog puta mladi izgube kontrolu nad svojim ulozima i počne im nedostajati novac. Kako u igrama na sreću trebaju konkretan novac, počnu posuđivati od susjeda, obitelji ili pak prijatelja u razredu. Sljedeći korak su kriminalistička djela, odnosno razne krađe. Tad više ne biraju način kako će doći do novca.

Nikad kocka nije samo kocka

Upitali smo profesora da nam objasni zbog čega je kockanje toliko rašireno među mladima i što ih vuče k igrama na sreću. - Kockari imaju selektivno pamćenje, oni znaju samo za svoje dobitke. To vam je kao u onoj pjesmi 'pamtim samo sretne dane', objasnio je profesor. Međutim srednjoškolci, a ponekad i osmaši dolaze na liječenje s puno izraženijom patologijom.

Pino Tuftan je kroz osvrt na svoje iskustvo spomenuo kako su tinejdžeri koji najviše kockaju – nogometaši. - Mladi nogometaši su najrizičniji. U pauzama između poluvremena ne govore o taktikama već o prividima da mogu namjestiti utakmicu, u smislu da gledaju gdje će se pustiti dojave o namještenju rezultata, otkriva stručnjak. 

Kockanje nikad ne dolazi samo, jer oni koji se počnu baviti kockom su visokorizične osobe često sklone i drugim ovisnostima. Nije bitno dobiva li osoba ili gubi svoj novac, već samo da igra. To igranje daje ovisniku zadovoljstvo da ide dalje, a onda kada se nađe u velikim gubiticima. U tim trenutcima o suicidu razmišlja čak 80 posto kockara.